ALDO KLIMAN - ANKI KOVAČ-AUGUSTINY

 

Pula 31. ožujka 2016.

poslano elektronskom poštom na adresu anka@so-do.hr

 

Poštovana Anka,

imao sam potrebu javiti vam se post festum o nedavno održanom Okruglom stolu u Puli.

 

Najprije se ispričavam što sam došao prilično nepripremljen za taj skup, pa sam vjerojatno ne samo zvučao već i bio malo kaotičan, bar što se tiče terminologije koja se tamo koristila. Razlog tomu je to što su me baš u to vrijeme zaskočile mnoge složene životne situacije i obaveze, pa se nisam stigao dobro upoznati s materijalima koje ste mi poslali. Nadam se da ćete mi uvažiti ovu iskrenu ispriku.

Da vaše organizatorske i aktivističke namjere ne smatram duboko motiviranima plemenitim namjerama i idejama, ne samo da se ne bih odazvao na vaš poziv, nego vam ne bih pisao ni ovo pismo. Dakle, u namjerama i ciljevima smo potpuno na istoj strani.

Međutim, odmah su mi zaparale uši neke stvari, o kojima bih tamo govorio na drugačiji način da nisam od onih koji nipošto ne žele ubijati volju, nadu i nadasve suzbijati pozitivnu energiju onih koji se žele dati za dobrobit društva i pojedinaca, pa čak i kada se sve to troši na uzaludan način. Četrdeset godina sam prolazio kroz taj pakao besmislenog iscrpljivanja s Alienima s duge strane, onima koji su na ovakvim ili onakvim pozicijama. Previše utrošene divne energije i znanja za borbu s nikogovićima koji su ubrzo nestali sa scene da bi ih zamijenili drugi birokratski i kakvi sve ne nikogovići, koje su opet zamijenili drugi nikogovići. Oni su vam kao ruske babuške besmisla.

Zato sam tamo stavio naglasak na aktivizam koji bi bio plodniji u naporima da se mijenja opća društvena klima, jer bez toga, svi ćemo i dalje biti taoci općeg ludila i ispraznosti, pomanjkanja kriterija, odsustva humanosti i humanizma i svega onoga što jedno društvo čini dobrim i dostojanstvenim.

Sintagma koja se tamo često spominjala, „korporativna filantropija” - potpuna je besmislica i otrovni bombon. Žao mi je što ste i vi nasjeli na nju. To je smislio neki odličan, ali vrlo ciničan dizajner odnosa s javnošću u nekoj od bezbrojnih ciničnih banaka, koje je svojim snubećim tihanim glasovima lijepo uniformiranih spikerica, s ukrasnom maramom oko vrata, i savršenoga arijevskog izgleda - stalno ponavljaju na Teveu. Nema korporativne filantropije! Postoje samo korporativne zakrvavljene oči u kojima se kao Tomu&Jarryju vrte dolari u očima. Filantropija ne zanima korporacije i financijske i političke moćnike. Njih zanima da se, dok se ljuljuškaju na nekoj jahti, u virtualnome svijetu koji su stvorili i podmetnuli nam ga kao šarenu lažu - njima brzo, učinkovito i nemilosrdno slažu novci na bankovnim računima. Njih samo to zanima. I da to traje, i traje, i traje. Ono što se zbiva u našem stvarnom svijetu - to oni niti znaju, niti razumiju, niti žele znati, niti razumjeti.

Dakako da ima stvarnih filantropa-pojedinaca, koji mogu biti i bogati i moćni a nisu izgubili kontakt sa stvarnošću, ali ako računate na njih, predugo će trajati potraga da ih se tu i tamo nađe. To nije rješenje.

Ideja da se s pozicije običnih smrtnika pokrene postupak promjene ma i jednog zareza u zakonima i propisima neostvariva je u uvjetima gdje vlada posvemašnje političko sljepilo i uvjerenost jednih ili drugih na vlasti da sve znaju. Oni se time nipošto neće baviti. Politika je posao trajnog izbjegavanja da se uradi nešto korisno, pa još po kratkom i jasnom postupku. Po takvom postupku se donose samo zakoni i propisi koji služe pogodovanju, a onima kojima je stvarna i iskrena, duboko motivirana filantropija potrebna nisu u tom vidokrugu.

Priznajem, skeptik sam, ali upravo zato što sam kao optimist četrdeset godina obijao vrata budalama na vlasti, pa čak nije bilo lako ni s onima koji su bili puno pametniji. Energija koja je u to utrošena donijela je neke rezultate, i ne male, ali zapravo neznatne u odnosu na ono što bi donijela da je bila usmjerena na neko produktivno polje, a ne na šlajfanje kotača u glibu s moćnicima s različitim političkim i inim predznacima.

Zakone i propise se može mijenjati samo iznutra, iz redova politike, i to ako baš dođete u tu poziciju i na tu razinu vlasti; sve drugo je gnjavaža i piši propalo. Dakako, i ne pomišljam sugerirati vam da uđete u politiku, ali u suprotnom ćete potratiti velik dio svoga mladog života da promijenite jedan zarez u nekom zakonu; a možda i ne uspijete.

Molim vas, nemojte se ljutiti na mene što ovako govorim. Namjere su mi dobre. Vi ćete naravo nastaviti svoju borbu na način koji držite najboljim, ali sugeriram vam da pod veliki upitnik stavite sintagmu „korporativna filantropija”. Njezino korištenje vam/nam ne ide na ruku za postizanje onih ciljeva za koje se tako zdušno i od srca zalažete.

Uz ispriku zbog duljine ovoga (k tomu i nenužnog) pisma, još jednom se ispričavam.

 

Srdačan pozdrav,

Aldo Кliman